CroFin

Više od pet godina planiram i pratim svoje troškove, a u tom sam periodu uspjela ostvariti mnoge financijske ciljeve koji su mi se prije činili potpuno nedostižnima. Upravo zato bih htjela podijeliti neka neočekivana saznanja koja bi mogla potaknuti i tebe da kreneš pratiti svoje financije.

Inflacija nije samo brojka u vijestima.

Uvijek sam čitala o stopama inflacije, ali to nikad nisam primijetila u „stvarnom životu“. No, nakon godinu dana praćenja svojih financija, to se promijenilo.

Inflaciju je teško primijetiti na razini tjedana ili čak mjeseci – ali kad pogledaš godinu unazad, postane itekako jasna. Uz iste navike trošenja i istu razinu kvalitete života, jednostavno više nisam mogla ugurati svoje želje i potrebe u postojeći budžet. Moj budžet od 200 kuna (27 eura) tjedno za hranu iz 2019. godine postao je – 200 eura mjesečno u 2025. To je 88% veći budžet za istu stvar!

Kao osoba koja se voli “natjecati” sama sa sobom, to konstantno prekoračivanje budžeta, bez obzira na trud i disciplinu, bilo je jako frustrirajuće. Bilo je trenutaka kad sam ozbiljno razmišljala o tome da potpuno odustanem od budžetiranja i praćenja troškova.

Ali shvatila sam da to nije rješenje. Umjesto da pokušavam smanjiti troškove i prisiljavam se da stanem u kalup koji više nije realan – usmjerila sam se na povećanje prihoda.

“Normalni mjeseci” su rijetki – i to je sasvim normalno.

Jedan od najvećih otkrića u praćenju troškova je da ne postoji “tipičan mjesec”.

Kad pogledam svoje podatke samo za prvi kvartal 2025:

• Siječanj je bio 288% preko budžetiranih zbog iznenadnog troška.
• Veljača je bila ispod budžeta.
• Svaki odlazak veterinaru me iznova iznenadio s visinom troška.
• “Režije” tj. fiksni troškovi su poskupili na mjesečnoj bazi za 40% u odnosu na planirani trošak.

*Š&I – Štednja & Investicije

Lekcija? Izgradi buffer u budžetu za one “iznenadne” troškove jer će se stalno događati. Nažalost, život ne možeš kontrolirati u svakom aspektu. 

Reci zbogom impulzivnoj kupnji – ok ne baš svaki put.

Malo neočekivano, ali sama činjenica da ću morati zabilježiti svaku kupnju natjerala me da dvaput razmislim prije impulzivne kupnje. Jednostavno – sama pomisao da moram to kasnije unijeti u budžet mi je u većini slučajeva bila dovoljno odbojna da odustanem u startu.

Naravno, ovakav pristup te neće obogatiti preko noći, bar nije mene.  Više se radi o tome da spriječiš nepotrebno trošenje – i to je već ogroman korak, pogotovo ako, kao i ja, imaš ADHD i ta potreba za brzim dopaminom je ponekad posebno snažan.

Konačno  razumijem gdje  mi novac zapravo odlazi.

Prije nego što sam počela pratiti financije, imala sam samo neku okvirnu pretpostavku o svojim troškovima.

Sada točno znam:

• Moji odlasci u Bauhaus po sitnice nisu bile tako sitni izdaci.
• ⁠Trošila sam puno više na dostavu hrane nego što sam mislila.
• Preko 10% prihoda mi odlazi na benzin.
• Aktivnosti tijekom vikenda bile su dvostruko skuplje nego što sam procijenila. Nemam djecu – samo dva psa – ne mogu ni zamisliti kako djeca utječu na troškove.

Prilagodi sve, i pronađi svoju zonu komfora.

Nemoj postavljati stroge limite ne znaš koliko trošiš. Prvih nekoliko mjeseci mora biti razdoblje „testiranja“. Trebaš upoznati svoje navike, svoj novac i svoje troškove.

Nemoj postavljati nerealne granice jer ćeš biti razočaran kad ih pređeš. Umjesto toga, budi znatiželjan u vezi svojih troškova i istražuj zašto, kad i gdje trošiš pare. Jednostavno živi svakodnevni život, ali unaprijed odredi trajanje tog testnog razdoblja. Za mene su 2-3 mjeseca bila idealna – mislim da je to ključno da ne odustaneš od praćenja troškova i budžetiranja.

Ali što ti mogu reći iz vlastitog iskustva.

• Počni jednostavno – samo prati sve što trošiš tijekom jednog mjeseca.
• ⁠Nemoj se osuđivati na početku za “loše” odluke.
• Fokusiraj se na uzorke ponašanja, a ne na pojedinačne kupnje.
• Budi dosljedna u korištenju kategorija za razvrstavanje troškova.
• Nemoj automatski unositi transakcije iz banke u excelicu – unos ih ručno na početku.
• Isprobaj različite metode pračenja dok ne nađeš onaj koji ti ne djeluju kao još jedan posao.

Unutarnji mir?

Ne mislim da se pravi unutarnji mir može postići samo praćenjem troškova. Ali ono što možeš postići jest – kontrola nad vlastitim financijama.

Nikad prije nisam razmišljala o vezi između svog psihičkog stanja i budžetiranja. Zadnjih 5 godina su bile veoma zahtjevne i teške; praćenje troškova bilo je tek mali dio mog osjećaja stabilnosti. Ipak, sve ovisi o osobi i osobnosti – nekome to može biti teret, a nekome alat koji im pomaže u ostvarivanju života koji žele.

Kako ja pratim svoje financije?

1. Radi lakšeg pračenja, počela sam primarno plaćati sve svoje troškove karticom – iako nije idealno.
2. Sve gotovinske transakcije zapisujem u WhatsApp razgovoru – ona opcija gdje možeš sam sebi slati poruke.
3. Jednom tjedno unosim sve troškove u google sheet tablicu. Template mog modela.